(no) CommentAdventureLife & Style

Ski Opening 2017/18

Od 7. do 10. decembra 2017. održana je manifestacija Ski Opening kojom se obeležava početak sezone na Kopaoniku. Pored užianja u snegu, gosti su imali priliku da uživaju i u muzičkim događajima i dobrom provodu.

[dropcap]S[/dropcap]ezona na Kopaoniku ove godine je zvanično počela 5. decembra a prvi dan sezone je bio besplatan. Zahvaljujući snegu koji je padao prethodnih dana u kombinaciji sa veštačkim snegom pripremljene su staze na kojima je bilo sasvim dovoljno snega. Štaviše, dosta snega je moglo da se nađe i van staza, što svakako doprinosi utisku boravka na planini.

S polućelavim gumama, bez lanaca i autom koji preti da se zaledi čim čuje vremensku prognozu, natovareni opremom stigli smo na vreme da stanemo u red za ski pass i malo (više) kasnije uživamo na belim stazama. Radile su staze Pančićev vrh, Krst, Malo jezero i Mašinac, Karaman greben i Mali karaman.  Radno vreme žičara bilo je od 9 do 15:30, a ski pass je prodavan sa popustom od 70% tako da je četvorodnevni koštao teč nešto više od 3000 dinara. Posle godina iščekivanja, konačno je osvetljena i puštena u rad za noćnoskijanje staza Kraman greben.

Ipak, ako ćemo po nečemu pamtiti ovaj Ski Opening, to je onda gužva. Gužva za kupovinu ski passa, jer su radila svega 2-3 prodajna mesta, pa su neki čekali i po 2-3 sata da dođu na red. Gužva u ugostiteljskim objektima se već podrazumeva, jer ovo je doba godine kad iz nekog razloga dođe masa ljudi koji nemaju nikakvu nameru da stanu na sneg. Gužva u saobraćaju je posebna priča, jer prerasla je u kolaps.

Kako nismo bili smešteni u centru,prevoz se sveo na taksi jer mesta za parkiranje jednostavno nema dovoljno. Do devet ujutro ćete se snaći, posle toga jedino magija omogućava da se eventualno parkirate. Tako smo jedanput čekali satima da gužva raščisti, a nepomične kilometarske kolone odu svaka na svoju stranu i omoguće nekom od taksija da nas preveze. To je trajalo toliko da smo stigli i na nočno skijanje. Sledeći dan nije bilo ni problema sa taksijem, ni taksija, već smo između nepomičnih kolona vozila išli peške do centra, a u povrtaku isti tako nazad, srećom nizbrdo jer umor je već činio svoje. Srećom nije bilo predaleko, oko kilometar i po oešačenja – veliki pozdrav za ljubazno osoblje “Šumske kuće”.

Odlično smo se proveli, skijali, bordali, nemam nekih posebnih zamerki što se toga tiče. Što se tiče ostalog, mogu da konstatujem da su cene kod ugostitelja na nivou onih napucano-fancy beogradskih, a smeštajni kapaciteti rastu aritmetičkom progresijom, dok ostatak infrstarukture to ne prati. Novi hoteli niču u centru, na stazama, u Vikend naselju – nešto se gradi gde god se okrenete. Prevoz do centra i dalje nije rešen. Tu je taksi i povremeni ski bus, ali ono o čemu pričamo je veliki ozbiljan parking u kombinaciji sa gondolom koja radi i mnogo duže od radnog vremena staza, tako da nema potrebe za odlaženjem automobilom u centar ako niste tamo smešteni! Do tada, ostaje kako je.