Adventure

Rafting mirnim vodama

Ideja je bila da uzmemo najprostiji gumeni čamac i istim se spustimo Savom ispod srušenih mostova kod Ostružnice što dalje nizvodno. Ovo je praktično bilo probno spuštanja od koga nije ostalo previše zabeleženog materijala, ali iskustvo je ostalo, i, naročito, greške na kojima se uči. Drugim rečima, ovu, iako u osnovi bezopasnu razonodu, ne bih preporučio bez prethodnih priprema. Iako planiran još u proleće, poduhvat je morao da dočeka početak avgusta da bi bio izveden. Nedovoljno vremena za organizovanje, dosta obaveza i događaja koje je trebalo ispratiti. U svakom slučaju… 

Kako je ovo trebalo da bude probno spuštanje, nismo znali šta će se i kako dešavati u čamcu. čamac je mali, kineski, plastičan na naduvavanje i oko 200 kg nosivosti. Pre je namenjen za neki bazen ili more uz obalu, nego za ozbiljnu upotrebu na otvorenoj vodi. Kratko je isprobavan u jednom bazenu kako i koliko izdržava dvoje ljudi, da li ispušta vazduh ili propušta vodu. Ipak, što se čamca tiče, sve je prošlo savršeno.

Organizacija je bila takva da je druga ekipa, uporedo uz reku, sve vreme išla automobilom nadzirući šta se dešava spremna da u svakom trenutku priskoči u pomoć ako šta krene po zlu, odnosno da na kraju puta sačeka čamac kako smo se lako vratili nazad. Prethodno su se svi upoznali sa putem uz reku vozeći tuda i po nekoliko puta. U čamcu smo imali i mobilni telefon, dobro umotan u najlonsku kesicu, da se nadje, a tu je bila i ručna pumpa za naduvavanje čamca, u slučaju nekih manjih oštećenja.

Na samom startu napravljena je greška, jer nije sve bilo dogovoreno na vreme tako da je cela akcija započela tek kasno popodne, nekoliko sati posle planiranog vremena. ovo je dovelo do toga da je ubrzo počeo da pada mrak, te je spuštanje prekinuto nepun kilometar posle prolaska ispod mostova, nekoliko kilometara pre planiraog cilja, bilo se gotovo savim smrklo.

Druga greška bila su vesla u čamcu. Oslonili smo se na ona koja smo dobili sa čamcem, a koja su ispala kratka i nezgodna. Nepraktična su i ponaosob, a i kada se spoje u jedno duže koje ima peraja na oba kraja, kao za kanu, atek tada ima nešto preko jednog metra dužine. Ta vesla za kanu/kajak inače preferiram. To znači da treba imati provereno veslo, odgovarajuče velčine i čvrstoće.

Treća greška je donekle povezana sa prvom, a tiče se procene vremena. Planiranja je rađeno u proleće kada je reka velika i jaka, a akcija izvedena na leto, u trenutku kada je vodostaj bio najniži u nekom dužem periodu od ne-znam-koliko godina. Tok reke bio je spor, pa smo se mnogo više morali osloniti na sopstvene snage kako bismo koliko-toliko ubrzali kretanje.

Što se greški tiče, recept bi bio: proveriti SVU opremu: čamac, vesla, pumpu, telefone, spust izvoditi kada je reka ipak malo brža, poći na vreme, dogovoriti se sa ekipom za podršku na kopnu, biti spreman na mogućnost da se mora plivati do obale. ponesite i flašu vode, jer ako se sve oduži brzo ćete ožedneti u čamcu, na otvorenom, izloženi Suncu. Kada pričamo o konkretnoj lokaciji, treba obratiti i pažnju na to da se ovde trenutno izvode intezivni radovi, pa treba izbegavati radni dan, a i neradnim treba prvo proveriti ima li aktivnosti na mostu obilaznice, kako se ne bi desilo da stradate u čamcu zato što vam je građevinska skela pala na glavu. Treba imati na umu da je veoma opasno provlačiti se ispod nezavršenih građevinskih objekata.

Prilikom spuštanja uglavnom smo se držali prostora između četrtine i trećine širine reke udaljenosti od obale, što znači dovoljno daleko od priobalnih opasnosti (drveće, grane, otpad, pecaroši), a ipak ne predaleko od obale. Kada se uhvati ritam kretanja sa rekom, komplikacija nema. Pogled na mostove iz takve perpektive i blizine je, opet, nešto nezaoravno. Razrovani stubovi pogođeni NATO projektilima, pokidane i iskrvljene čelične konstrukciije, donji deo mosta na svega nekoliko metara iznad vas i tama senke dok prolazite ispod. Da ne zaboravim i osiromašeni uranijum od kojeg mi kosa još uvek sija u mraku, kao i moguće neeksplodirane NATO projektile negde u mulju ispod. Who dares – wins! Nezaboravno…

Cilj cele akcije bio je pripremiti se za pravljenje video snimaka i fotografija prilikom narenog spuštanja. Kako bilo, posle svega, saputnica mi je rekla kako sam sasvim potvrdio njene sumnje da nisam baš svoj, kao i nešto u vezi sa glavom i daskama. Sa druge strane, sa ovako sporom rekom bilo je besmisleno ponavljati celu stvar dok se situacija malo ne popravi. I tako, jesen se bliži, vodostaj raste. Znate li nekoga raspoloženog za jednu blesavu akciju na reci narednih dana?

Leave a Reply